Danas me je obradovalo nešto vrlo malo. Možda ne bih ni primetila da nisam bila dovoljno prisutna u trenutku. Bio je to kratak razgovor, osmeh, ili samo osećaj da sam na pravom mestu u pravo vreme.
Takvi trenuci ne traju dugo, ali ostanu u mislima. Nose sa sobom neku toplinu koja se zadrži i kad dan krene dalje.
Shvatila sam da dani ne postaju lepi zbog velikih stvari, već zbog tih sitnih, gotovo neprimetnih momenata.
Нема коментара:
Постави коментар