Krenula sam da prošetam, bez cilja, samo da udahnem malo svežeg vazduha. I baš tada, na uglu ulice, primetila sam stariju ženu koja hrani kuce u parku. Nasmešila se kada me je videla, a ja sam joj uzvratila osmeh.
Ništa važno, ništa veliko - ali taj osmeh me je nekako ugrejao. Podsetio me je da svet nije uvek brz i hladan. Nekada je dovoljan pogled, osmeh, sitnica koja nas podseti da smo svi samo ljudi koji pokušavaju da budu malo bolji.
Нема коментара:
Постави коментар